Život pod okupacijom

Nagradno putovanje u Pariz imalo je takodjer trenutke koji su mi se usjekli u sjećanje. Nije bi to bio prvi dolazak u Pariz jer sam prije toga u glavnom gradu Francuske proveo jedan cieli dan sletjevši u Pariz , prije nego sam navečer produžio vlakom za Bruxelles.   Na isti način sam, zbog Bruxellesa,   upoznao i Amsterdam, sletjevši u Nizozemsku ujutro, i   kasno poslie podne   ukrcavši se na vlak za Belgiju. Boravak u Parizu s penjanjem na Eiffelov toranj, pregledom slika u Louvreu, posjetom umjetničkoj četvrti Montmartre, večernjom   vožnjom   Seineom s brodom cielim u staklu, šetnjom po Champs-Élysées, bio je sjajan jednotjedni doživljaj. Možda najviše od svega me impresionirala veličina kraljevskoga dvorca Versailles. Premda sam ranije bio u bečkom Schönbrunnu imao sam dojam kako je Versailles još veći. Gledajući tu golemu zgradu činilo mi se nevjerojatnim kako je netko, pa bio on i kralj Louis XIV,   mogao zatražiti izgradnju nečega takov...

Bilo je to doba, kad sam putovao i radio, radio i putovao, i nalazio vriemena doista za nevjerojatno puno stvari, uključujući i one koje su bile dobre i za moju obitelj. Uspio sam tako praktički svojim rukama urediti poveliku taracu koja je stanu prirodno pripala, izgraditi zidove, staviti željeznu ogradu prema ulici sa stubama i čak proširiti stan sa 75 na 105 četvornih metara! Krenuo sam od sa skidanjem željezne ograde, koja je odvajala zapadni nadkriveni balkon i prostor do balkona od zemljišta, koje je bilo niže   i logički je pripadalo stanu koji se nalazio kat niže. Na mjestu željezne ograde majstor Misita, s kojim sam dogovorio posao, sjajno je izgradio kameni zid rabeći kamen koji je nalazio oko sebe u blizini i tako balkon i pripadajući mu dodatni prostor vizualno odvojilo od pogleda sa sjevera. Zapamtio sam toga zidara, kao najboljega i najpoštenijega majstora s kojim sam dogovorio neki posao u svezi sa stanom, ili kasnije s kućom. I danas ga susrećem i pozdravljamo...

Za tih naših zajedničkih poslovnih dana u Dubrovniku, Vlado Akerman  bi urama sjedao, pušio i uz pomoć jednoga mladjega kolege iz Splita, moje zadatke pretvarao u računalni kod.  Volio je to raditi. Bio je rodjen za rad na računalu, ali isto tako bio je izuzetno duhovit i simpatičan. Za tih boravaka u Dubrovniku, pozivao bih ga doma na večeru i zajedno s Marianom uživao u njegovim duhovitostima. U duljoj priči s tim izuzetno pametnim čovjekom prvi put sam imao prigodu uživati kad smo zajedno iz Splita s mojim samovozom putovali obaviti jedan posao u brodogradilište Uljanik u Puli. S tog putovanja mi se u sjećanje urezala zgoda s dobrim prometnim redarstvenicima. Na jednom izuzetno dobro osvietljenom   razkrižju   blizu Crikvenice, ostavio sam uključena duga svietla, pa me zbog toga prekršaja, na izlazu iz razkrižja zaustavio prometni   redarstvenik. Objasnio mi je zbog čega me zaustavio, a ja sam se pristojno pokušao izvući naglašavajući kako svojim postupko...