Život pod okupacijom

Nagradno putovanje u Pariz imalo je takodjer trenutke koji su mi se usjekli u sjećanje. Nije bi to bio prvi dolazak u Pariz jer sam prije toga u glavnom gradu Francuske proveo jedan cieli dan sletjevši u Pariz , prije nego sam navečer produžio vlakom za Bruxelles.   Na isti način sam, zbog Bruxellesa,   upoznao i Amsterdam, sletjevši u Nizozemsku ujutro, i   kasno poslie podne   ukrcavši se na vlak za Belgiju. Boravak u Parizu s penjanjem na Eiffelov toranj, pregledom slika u Louvreu, posjetom umjetničkoj četvrti Montmartre, večernjom   vožnjom   Seineom s brodom cielim u staklu, šetnjom po Champs-Élysées, bio je sjajan jednotjedni doživljaj. Možda najviše od svega me impresionirala veličina kraljevskoga dvorca Versailles. Premda sam ranije bio u bečkom Schönbrunnu imao sam dojam kako je Versailles još veći. Gledajući tu golemu zgradu činilo mi se nevjerojatnim kako je netko, pa bio on i kralj Louis XIV,   mogao zatražiti izgradnju nečega takov...

Bilo je to doba, kad sam putovao i radio, radio i putovao, i nalazio vriemena doista za nevjerojatno puno stvari, uključujući i one koje su bile dobre i za moju obitelj. Uspio sam tako praktički svojim rukama urediti poveliku taracu koja je stanu prirodno pripala, izgraditi zidove, staviti željeznu ogradu prema ulici sa stubama i čak proširiti stan sa 75 na 105 četvornih metara! Krenuo sam od sa skidanjem željezne ograde, koja je odvajala zapadni nadkriveni balkon i prostor do balkona od zemljišta, koje je bilo niže   i logički je pripadalo stanu koji se nalazio kat niže. Na mjestu željezne ograde majstor Misita, s kojim sam dogovorio posao, sjajno je izgradio kameni zid rabeći kamen koji je nalazio oko sebe u blizini i tako balkon i pripadajući mu dodatni prostor vizualno odvojilo od pogleda sa sjevera. Zapamtio sam toga zidara, kao najboljega i najpoštenijega majstora s kojim sam dogovorio neki posao u svezi sa stanom, ili kasnije s kućom. I danas ga susrećem i pozdravljamo...